|

click here translated to English
Selo Crvena Crkva (mađarski: Vöröstemplom; nemački: Rotkirchen) jedno je od najstarijih naselja na
Području opštine Bela Crkva. O njegovoj starini svedoči činjenica da je ono postojalo, na istom mestu, i pre čuvene velike seobe Srba 1690 godine pod voćstvom patrijarha Arsenija III Crnojevića (Čarnojeviča). U pisanim, pak, izvorima Crvena Crkva zabeležena je već 1554. godine, i to pod imenom Črvena Crkva. Kada je selo osnovano, i za čije se ime osnivanje vezuje, teško je, u ovom trenutku, pouzdano reći. Ni najnovija istraživanja ovom pitanju, ćute, Naime, pre nekog vremena bili smo u prilici da pribeležimo jednu, čini nam se, vrlo zanimljivu legendu koja govori o postanku ovog sela, kao i značenju njegovog imena. Ista doslovce glasi: “U vreme jedne od, inače brojnih, srpskih bežanija iz stare Hercegovine, ispred turskog zuluma i osvete, na ove prostore pitomog Banata izbegli su, uz ostale, tri brata po imenu Andrija, Belija i Radosav. Zajednička krsna slava beše im Sveti Pantelejmon Velikomučenik (9. avgust). Krajolik, gde će osnovati svoje novo stanište, beše obrastao stoletnom cerovom šumom. Pošto su prethodno rastrsili teren od šumskog rastinja, pristupili su gradnji svojih porodičnih kuća - brvnara, budući da je drvene građe bilo u izobilju. Kao pravi bogobojažljvi hrišćani, ubrzo su izgradili, u novoosnovanom naselju, i svoju prvu crkvu od cerovih brvana. Pa kada bi ih kogod, od okolnog meštana priupitao“Gde ste se to nastanili nastanili?”, braća bi, bez razmšljianja, odgovarala “Kod cerove crkve!”.

Tako naselje, u početku, dobi ime Cerova Crkva. Vremenom, ono je promenjeno u Črvena Crkva, da bi konačno dobilo današnji naziv Crvena Crkva”. U istoj se legendi, dalje, kazuje: “Hodom vremena od Andrije nasta familija Andrejići, od Belije Belčini i od Radosava Radosavljevići”. Mišljenja smo da ovu zanimljvu legendu, kao i neke druge, ne bi trebalo olako odbaciti, budući da ona u sebi sadrži i neke verodostojne elemente, koji mogu odoleti sudu istorijske kritike. Naime, u Crvenoj Crkvi još uvek postoje, posle toliko prohujalih vekova, familije Andrejići i Radosavljevići. Rod Belčini je, kako nam se
čini, izmuro u prvoj polovini XVIII veka s obzirom da ga sačuvane matične knjige sela, ustanovljene 1794. godine, ne pominju. Zanimljivo je, s tim u vezi, da jedan ogranak Andrejića, još uvek nosi nadimak (špicnamen) “Belčini”. Rodovi Andrejići i Radosavljevića za svoju slavu i danas imaju Sv. Pantelejmona, što, nesumljivo, ukazuje
na njihovo nekadašnje krvno srodstvo a gore navedenoj legendi daje istorijsku težinu i verodostojnost.
Ozren M. Radosavljević
|